U Bibliji postoje 4 evanđelja koja govore o Isusovu životu, no o Isusu je napisano bezbroj drugih knjiga. Jedna od mnogih je knjiga “Killing Jesus” autora Billa O’Reillyja, koja je adaptirana i kao TV film, odnosno mini-serija, za National Geographic kanale te je prikazan i na hrvatskom jeziku pod nazivom “Isusovo ubojstvo”.
Sam naslov sugerira okosnicu filma. U svojih 132 minute, film, kao što stoji u službenoj najavi, “prati događaje koji su doveli do ubojstva najutjecajnijeg čovjeka u povijesti: Isusa iz Nazareta”. To je zanimljiva perspektiva. Kroz velik dio filma ne pratimo Isusa već narodne vladare i njegove neprijatelje koji polako razvijaju taktiku i odluku o Isusovoj smrti. Isusovo ubojstvo spremalo se čak i prije nego što je došao na svijet te na početku gledamo Heroda I. Velikog koji ne bira sredstva kako bi očuvao svoju vlast, a između ostalog daje ubiti i nevinu dječicu nadajući se da će u tom pokolju stradati i novorođeni kralj, djetešce Isus.
Zatim vidimo odraslog Isusa i njegovo javno djelovanje. On je brzo oko sebe okupio grupu učenika, ali su se mnogi i pobunili protiv njega. Prema evanđelju, bilo je više trenutaka kad je Isusov život bio u opasnosti, kad su ga htjeli pograbiti, kamenovati, ubiti, no film to nije iskoristio. Usredotočuje se na raspravu vladara Heroda Antipe, Poncija Pilata i židovskih starješina o prijetnji Isusa iz Nazareta. Svi oni spremni su ubiti nevine koji ih na ovaj ili onaj način ugrožavaju, a to film prikazuje i na primjeru osuđene skupine zelota te Ivana Krstitelja kojemu je odrubljena glava.
I dok se podosta posvećuje Isusovim neprijateljima, film se nimalo ne trudi prikazati Isusovu snagu i karizmu. Glumac Haaz Sleiman vrlo dobro izgleda kao Isus, ali mu nije pružena prilika da nam predstavi Isusovo božanstvo. Naprotiv, Isus u ovom filmu tehnički ne izvodi niti jedno čudo, osim što uspijeva spasiti ženu od kamenovanja, pomiluje ženu oboljelu od gube, i moli s Petrom za sretan ulov. Isusov pogled otkriva njegovu zamišljenost, zbunjenost i određenu iznenađenost rezultatom svoje molitve kada npr. s Petrom ulovi mnogo riba. Kasnije ipak dobiva malo više samopouzdanja i samouvjerenosti – no tek nakon što mu Petar otkrije da je on Sin živoga Boga – ali nikad do te mjere da bi mu i mi mogli vjerovati. U filmu nema hodanja po vodi, umnažanja kruhova ni drugih jasnih čuda, nema ustanovljenja euharistije, nema uskrsloga Isusa već samo otvoren grob i to bez stražara u blizini.
Netko je redatelju očito zabranio koristiti bilo kakve nadnaravne elemente. Bez njih, Isus ostaje tek kontroverzni učitelj koji je poremetio ponos nekih vladara i zato mu se žele osvetiti razapinjanjem. On je tek jedan dobar čovjek koji širi poruku ljubavi. To je najveći problem koji ovaj film ima jer kad se oduzmu Isusova čuda i njegovo karizmatično naviještanje Božjeg kraljevstva, ne znamo zapravo po čemu je Isus toliko popularan i važan i što je to od njegova nastupa izazvalo smrtnu presudu na križu.
Nakon gledanja filma ostao sam pod dojmom da se film nije potrudio ili namjerno nije želio dati vjernicima prikaz Isusova života koji bi osnažio njihovu vjeru, a razmišljajući o filmu, ne uspijevam shvatiti niti kome je u stvari namijenjen. Priča o Isusu, ispričana ovako na pola, ne koristi niti vjernicima, niti nevjernicima, niti znanstvenicima, niti povjesničarima, a niti gledateljima koji su jednostavno željni dobre priče.
Treba priznati da film posjeduje određenu emocionalnu snagu. Isusove učenike zanimalo je hoće li ih povesti u pobunu protiv vlasti, a on im je objavio da sve što želi postići je reći svima da je Bog ljubav. Baš u tom trenutku on sam se razljuti saznavši da je Ivan Krstitelj u zatvoru i pita se kako u takvoj situaciji propovijedati o ljubavi. Dirljivo je bilo potom ga vidjeti kako nastavlja svoju propovijed o ljubavi noseći križnu gredu prema Kalvariji. Najsnažniji emotivni trenutak dogodio se kod razapinjanja kada je Isus molio oproštenje za svoje ubojice. To dolazi do ušiju i srca jednog od vojnika koji su ga ubili. Nažalost, i tu je umetnuta rupa jer vojnik ne čini ništa kako bi se vidjelo da ga je Isusovo oproštenje dotaknulo. Tu bi idealno sjela satnikova rečenica iz evanđelja: “Doista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”, ali to bi bilo previše za ovaj neutralno uređen film.
Uvijek je nezgodno prikazati uskrsnuće, pa ni ovaj film nije iznimka. Ovdje je to izvedeno preko učenika koji Isusa ne vide, ali se ponašaju kao što se on ponašao dok je bio s njima.
U ovom osvrtu na film “Isusovo ubojstvo” otkrio sam podosta detalja iz filma, ističući ono što sam prepoznao kao njegove nedostatke, jer je teško naći neki temelj za dobru preporuku. Dovoljno je reći da mi je u filmu najzanimljivije bilo prepoznati detalje koji su izmijenjeni u odnosu na evanđelja. Vrijednost filma vidim u političkom prikazu i određenoj panici vladara koji su na kraju odgovorni za Isusovo ubojstvo. Također, svidjela mi se gluma i prikaz biblijskog vremena. S obzirom da se radi o televizijskom filmu, kvaliteta produkcije je iznad očekivanja.
Na kraju filma nalazi se vrijedan epilog u obliku informacija o svim glavnim likovima o kojima je film govorio i navoda što su radili nakon Isusove smrti. Npr. za apostola Petra: “Prema kršćanskoj tradiciji, Petar je donio kršćansku tradiciju do Rima i sudbine drugih apostola koji su dali živote svjedočeći za Isusa.” Nakon toga pojavljuju se i lijepe slike Isusa prikazanog na razne načine kako bi se posvjedočilo o njegovom utjecaju na cijeli svijet i na sve kulture. Stvarno šteta što se film u cjelini nije usudio Isusa predstaviti kao istinski posebnu osobu, ako već ne kao Sina Božjega.
Vlč. Anđelko Katanec
Povjerenik za pastoral migranata i turista u Zagrebačkoj nadbiskupiji i urednik bloga andjel.bloger.hr.