ISUS VOLI SUMNJIČAVE

ISUS VOLI SUMNJIČAVE

the_incredulity_of_saint_thomas_by_caravaggio.jpeg

Možda vas ponekad, kao mene, živcira kad vidite kako su neki oko vas prepuni vjere i pouzdanja u Boga. Skroz su nabrijani na sve te razgovore o vjeri, na pobožnosti, na govor o svojim molitvenim iskustvima, duhovnim susretima itd. Gledate ih i nije vam jasno zašto i vi ne možete biti tako…tako…uživljeni. Da, to je prava riječ. Vi ste skroz cool s vjerom, molite se Bogu, idete u crkvu i (možda) na vjeronauk i imate neka svoja molitvena iskustva koja vam „drže glavu iznad vode“ – to su vaši osobni susreti u kojima ste iskusili Božju blizinu i koji vas drže na putu kojim ste krenuli. Ali, imate svoje sumnje. Preispitujete. I katoličku vjeru kao takvu i neke njene aspekte – njezin odnos prema državi, možda, ili prema nekim moralnim pitanjima. A tim „vjerobrijačima“ oko vas to kao da je apsolutno kristalno jasno ili ih, što je još gore, takve stvari uopće ne zanimaju. Osjećate se onda kao da vam tu nije mjesto. E pa, da vas utješim: niste jedini. Ne mislim tu samo na sebe, nego i na mnoštvo drugih ljudi, a mnogi među njima (uključujući i mene i vas) nisu ravnodušni, nisu tek vjernicipro forme, već su istinski tražitelji Svetoga. Uistinu razumom i svime što jesmo nastojimo doći do Boga – možda nam, eto, samo malo teže ide. E sad, prvo što u vezi toga trebamo znati je sljedeće: preispitivanje i sumnja nisu grijeh – prirodni su i poželjni. Bog ih očekuje, štoviše – Bog ih želi! Ne zaboravite da je upravo najslavniji među svim sumnjičavcima u povijesti, nevjerni Toma, prvi priznao Isusa za Gospodina: „Gospodin moj i Bog moj!“ I Isus nije bio nimalo uvrijeđen, štoviše – rekao mu je da slobodno turne prst u ranu od čavala. Bog se ne boji dodirnuti našu sumnju. Želi je ozdraviti! Sumnjajte. Kucajte. Tražite svoje odgovore, ali ih tražite na pravome mjestu. Uvijek će se naći prava osoba, a tu je uvijek i dobra knjiga – svjedočanstva, romani, filozofska i teološka djela, molitvenici i duhovni spisi svetaca – svega toga imate napretek na policama vjerskih knjižara. Krenite u potragu za nekim tko se neće u vas zabuljiti kao tele u šarena vrata ako mu/joj izložite svoja pitanja i sumnje. Bio to svećenik, vjeroučitelj, prijatelj ili netko treći, svejedno, ali tražite takvu osobu dok je ne nađete. Jednom sam našla sličicu na facebooku s tekstom: Life is all about finding people who are your kind of crazy. Tako vam je i u vjeri – „različitost veseli“, istinito kaže stara latinska poslovica – ali svaki čovjek ipak treba krug ljudi s kojima se osjeća kao da je „na ravnoj nozi“, pa tako i po pitanju duhovnosti, molitve i razmišljanja o vjeri. Nađite istomišljenike i istosumnjičavce među vjernicima – ima ih, samo se možda kriju, poput vas. Ako vam je stalo do odgovora, ne ustručavajte se postavljati pitanja. Ali: pravim ljudima, na pravim mjestima. A prvi kome trebate postavljati ta pitanja je Bog; prvo mjesto na kojemu ih trebate postavljati je hram vašega srca. Nikada ne napuštajte molitvu. Ustrajte. Ona će poticati vaša pitanja. Molitva budi radoznalost za dubljim upoznavanjem Onoga kome je upućena, a nije nekakva lažna utjeha ili zatupljivanje. Iskrena molitva je motor, pokretač istinskog i strastvenog tražitelja Boga. Na koncu, to je najviše što ijedan vjernik, pa bio on sv. Pavao ili pak Katarina Gugić (ha!), može reći za sebe: ja sam tražitelj Boga. Tko zna, možda se jednom nađete i u ulozi „vjerobrijača“ – zapravo, sigurna sam da hoćete. Jer, sve je to dio procesa rasta u vjeri: i sumnja, i tjeskoba, i radost i pouzdanje, i utjeha i tuga, i tama i svjetlost. Ne bojte se sumnje, ni tuge, ni tame ni tjeskobe; sve je to On već prošao prije vas. I na koncu je ipak ispalo dobro, zar ne? Zašto ne bi i vama? On gleda upravo tebe, tebe koji čitaš ove retke, i govori ti: „Zidovi tvoji svagda su mi pred očima. Znam tvoje sumnje, znam tvoje boli i pitanja. Ne boj ih se. Ne preziri ih. Zajedno ćemo ih nadvladati. U dlanove sam te svoje urezao. Ti si moj!“ A jednoga dana, budite uvjereni – reći će i vama da stavite svoje prste u njegove rane. I rodit će se vjera, snažnija od svake sumnje, od svakoga straha. Vjera rođena iz susreta onoga koji sumnja i Onoga koji je Istina. Pripremite se za taj susret. Nadmašit će sva vaša očekivanja. Unaprijed se tome radujem! Tko zna, možda jednoga dana od nekoga od vas primim na svoju e-mail adresu i svjedočanstvo… Nadam se tome :-). A do tada: sretna vam potraga za Bogom Istinitim!

Možda vas ponekad, kao mene, živcira kad vidite kako su neki oko vas prepuni vjere i pouzdanja u Boga. Skroz su nabrijani na sve te razgovore o vjeri, na pobožnosti, na govor o svojim molitvenim iskustvima, duhovnim susretima itd. Gledate ih i nije vam jasno zašto i vi ne možete biti tako…tako…uživljeni. Da, to je prava riječ. Vi ste skroz cool s vjerom, molite se Bogu, idete u crkvu i (možda) na vjeronauk i imate neka svoja molitvena iskustva koja vam „drže glavu iznad vode“ – to su vaši osobni susreti u kojima ste iskusili Božju blizinu i koji vas drže na putu kojim ste krenuli. Ali, imate svoje sumnje. Preispitujete. I katoličku vjeru kao takvu i neke njene aspekte – njezin odnos prema državi, možda, ili prema nekim moralnim pitanjima. A tim „vjerobrijačima“ oko vas to kao da je apsolutno kristalno jasno ili ih, što je još gore, takve stvari uopće ne zanimaju. Osjećate se onda kao da vam tu nije mjesto. E pa, da vas utješim: niste jedini. Ne mislim tu samo na sebe, nego i na mnoštvo drugih ljudi, a mnogi među njima (uključujući i mene i vas) nisu ravnodušni, nisu tek vjernicipro forme, već su istinski tražitelji Svetoga. Uistinu razumom i svime što jesmo nastojimo doći do Boga – možda nam, eto, samo malo teže ide. E sad, prvo što u vezi toga trebamo znati je sljedeće: preispitivanje i sumnja nisu grijeh – prirodni su i poželjni. Bog ih očekuje, štoviše – Bog ih želi! Ne zaboravite da je upravo najslavniji među svim sumnjičavcima u povijesti, nevjerni Toma, prvi priznao Isusa za Gospodina: „Gospodin moj i Bog moj!“ I Isus nije bio nimalo uvrijeđen, štoviše – rekao mu je da slobodno turne prst u ranu od čavala. Bog se ne boji dodirnuti našu sumnju. Želi je ozdraviti! Sumnjajte. Kucajte. Tražite svoje odgovore, ali ih tražite na pravome mjestu. Uvijek će se naći prava osoba, a tu je uvijek i dobra knjiga – svjedočanstva, romani, filozofska i teološka djela, molitvenici i duhovni spisi svetaca – svega toga imate napretek na policama vjerskih knjižara. Krenite u potragu za nekim tko se neće u vas zabuljiti kao tele u šarena vrata ako mu/joj izložite svoja pitanja i sumnje. Bio to svećenik, vjeroučitelj, prijatelj ili netko treći, svejedno, ali tražite takvu osobu dok je ne nađete. Jednom sam našla sličicu na facebooku s tekstom: Life is all about finding people who are your kind of crazy. Tako vam je i u vjeri – „različitost veseli“, istinito kaže stara latinska poslovica – ali svaki čovjek ipak treba krug ljudi s kojima se osjeća kao da je „na ravnoj nozi“, pa tako i po pitanju duhovnosti, molitve i razmišljanja o vjeri. Nađite istomišljenike i istosumnjičavce među vjernicima – ima ih, samo se možda kriju, poput vas. Ako vam je stalo do odgovora, ne ustručavajte se postavljati pitanja. Ali: pravim ljudima, na pravim mjestima. A prvi kome trebate postavljati ta pitanja je Bog; prvo mjesto na kojemu ih trebate postavljati je hram vašega srca. Nikada ne napuštajte molitvu. Ustrajte. Ona će poticati vaša pitanja. Molitva budi radoznalost za dubljim upoznavanjem Onoga kome je upućena, a nije nekakva lažna utjeha ili zatupljivanje. Iskrena molitva je motor, pokretač istinskog i strastvenog tražitelja Boga. Na koncu, to je najviše što ijedan vjernik, pa bio on sv. Pavao ili pak Katarina Gugić (ha!), može reći za sebe: ja sam tražitelj Boga. Tko zna, možda se jednom nađete i u ulozi „vjerobrijača“ – zapravo, sigurna sam da hoćete. Jer, sve je to dio procesa rasta u vjeri: i sumnja, i tjeskoba, i radost i pouzdanje, i utjeha i tuga, i tama i svjetlost. Ne bojte se sumnje, ni tuge, ni tame ni tjeskobe; sve je to On već prošao prije vas. I na koncu je ipak ispalo dobro, zar ne? Zašto ne bi i vama? On gleda upravo tebe, tebe koji čitaš ove retke, i govori ti: „Zidovi tvoji svagda su mi pred očima. Znam tvoje sumnje, znam tvoje boli i pitanja. Ne boj ih se. Ne preziri ih. Zajedno ćemo ih nadvladati. U dlanove sam te svoje urezao. Ti si moj!“ A jednoga dana, budite uvjereni – reći će i vama da stavite svoje prste u njegove rane. I rodit će se vjera, snažnija od svake sumnje, od svakoga straha. Vjera rođena iz susreta onoga koji sumnja i Onoga koji je Istina. Pripremite se za taj susret. Nadmašit će sva vaša očekivanja. Unaprijed se tome radujem! Tko zna, možda jednoga dana od nekoga od vas primim na svoju e-mail adresu i svjedočanstvo… Nadam se tome :-).

A do tada: sretna vam potraga za Bogom Istinitim!


Autor: Katarina Gugić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*